Nema na stanju
Poezija
USNUTAK
USNUTAK
Na stanju
ŠTO DUŠA DAJE OČI VIDE U ,,USNUTKU”EMILIJE EME ČOLAK U praskozorje kad se čuju petli Usnutak mi njegov u prozore svetli Da mu ljubim usne za večna vremena I ponovo lebdim kao da me nema Zbirka poezije Usnutak Emilije Eme Čolak je poezija koja je nikla iz ljubavi, a ljubav je nevidljivi ključ koji otvara ogromne kapije za ulazak u raskošne odaje detinjstva, mladosti, odaje svojih najbližih. Ljubav je suština života, to je večna tema nikada opevana. Dočekala davnu želju San joj se u stvarnost toči Sve u njoj je uzavrelo Dok je piju crne oči Pesnikinja brani sebe od prolaznosti, duboko roni u vreme i prostor oko sebe. Doživljaj je značajan element u njenoj poeziji koja je sav život i plavetnilo neba; snažna emocionalna iskra čini ove sthove. Ti si moje more I moj Dunav plavi I tanana vrba Što se gipko savi Poetski doživljaji su plahoviti, otvoreni, jasni. Njene pesme su razgovori sa vremenom, ljudima u njemu i sa sobom. Ona je pesnikinja suptilne emotivnosti i misaonosti. Pesnička reč izmami uzdah, zvuk i odjek, ostavljajući pisani trag za poštovanje. Snaga emocije i osećanja vlada ovim stihovima, kao i jednostavnost izraza koji su izvori i nadahnuće njenog zrelog životnog iskustva. Da joj dođe pod stablence Opet joj se divi Da još jednom progovori Zbog ovog se živi Ova poezija ima auru lepote, a sve je to umiveno u skladnu formu vezanog stiha. Mislila sam poleteću Na krilima novim mladim Sve gorčine mog života Da osvetlim, da zasladim Poezija Emilije Eme Čolak ima pesnički potencijal čije stvaralaštvo ide uzlaznom linijom, a vreme za afirmaciju tek dolazi. Ona sa pesmama nije poranila, nego je strpljivo čekala da pesme sazru i da ih tada iznedri i da onima kojima su namenjene. Život je putovanje, bilo na javi ili u snu; to su dolasci i odlasci, strah od zaborava, nadanja za boljim, žudnja da ljubav bude večna i inspirativna. Ovo moje kazivanje završio bih stihovima Emilije Eme Čolak iz zbirke pesama ,,Usnutak”: Kada me ne bude Pomisli na mene Nek misao toplu Skrivaju ti sene U Beogradu, Lazar Božović