Izdvojeno
Zbirke priča
SJAJ BIJELOG BISERKA
SJAJ BIJELOG BISERKA
Nema na stanju
ODRAZ USPOMENA U „SJAJU BIJELOG BISERKA” GOSPE ACKERMANN Književni prvenac „Sjaj bijelog biserka” autorke Gospe Ackermann predstavlja zbirku toplih i iskrenih životnih ispovijesti koje čitaocu evociraju vrijeme djetinjstva, mladosti i nekog, ako ne boljeg, onda zasigurno jednostavnijeg načina života. Riječ je o neprekinutom nizu reminiscentnih zapisa koji oživljavaju svijet sela, skladnog porodičnog života, prijateljstava, školovanja, prvih ljubavi i svakodnevnih događaja, koji su iscrtali dubok trag u autorkinom sjećanju. Pred nama je djelo koje uspješno objedinjuje autobiografsku građu, poro- dičnu hroniku i zavičajnu prozu. Zbirka se nesumnjivo može posmatrati kao svojevrsna literarna arhiva jednog nestajućeg svijeta. Ona bilježi običaje, porodične odnose, poslove, praznike i svakodnevne navike koje savremeni način života postepeno, ali nemilosrdno potiskuje. Zahvaljujući tome, priče i pjesme iz ovog rukopisa preva- zilaze lični okvir i poprimaju dokumentarnu kulturno-istorijsku dimenziju. Posredstvom naizgled jednostavnih životnih epizoda, Gospa Ackermann oblikuje slojevitu sliku jednog vremena, porodice i zavičaja, pokazujući kako individualna sjećanja mogu prerasti u univerzalnu priču o odrastanju, pripadanju i bjegu od prolaznosti. Tematsko središte priča čine porodica, djetinjstvo i kolektivno pamćenje. Tako je u priči „Imao je mnogo života” kroz životnu sudbinu djeda Danila prikazana istorija jednog čovjeka obilježena ratovima, stradanjem i neobičnom životnom izdržljivošću. Lična porodična priča prerasta u simbol opstanka običnog čovjeka na balkanskim prostorima. Djedov život postaje metafora istrajnosti i neposustajanja, što je svojevrstan putokaz za generacije koje dolaze. Autorka svoj pripovjedni postupak zasniva na auto-biografskom kazivanju u prvom licu. Narator dakle istovre- meno učestvuje u događajima i komentariše ih iz perspektive odrasle osobe. Takva dvostruka perspektiva omogućava istovremeno prisustvo dječije neposrednosti i zrelog promišljanja. Česta obraćanja čitaocu, retorička pitanja i digresije stvaraju osjećaj prisnog razgovora, zbog čega tekstovi djeluju iskreno i uvjerljivo. Uz to, autorka s mnogo ljubavi opisuje porodicu, rođake, prijatelje i ljude koji su obilježili njeno odrastanje. Naizgled obični događaji pretvaraju se u dragocjene uspomene koje otkrivaju bogatstvo nekadašnjeg života i međuljudskih odnosa.Posebnu vrijednost ovog djela predstavlja autentična rekonstrukcija života podmajevičkog kraja. U pripovijetkama „Maksimov most”, “Na putu za Lipovice” i „Mnogim putevima do Sarića” prostor nije samo pozadina događaja nego ravnopravan učesnik u pripovijedanju. Rijeka Janja, putevi, mostovi, njive, šume i zaseoci oblikuju identitet junaka i čuvaju tragove prošlih generacija. Autorka uspijeva da običnim lokalitetima podari simboličko značenje, pa most postaje mjesto sazrijevanja, put simbol životnog iskustva, a zavičaj prostor trajnog emocionalnog uporišta. Kroz cijelu knjigu provlači se snažna poruka da su najljepši trenuci života često skriveni u malim stvarima: zajedničkim igrama, ljetnim raspustima, seoskim običajima, školskim danima i ljudima koje volimo. Svaka pripovijest zapravo vjerno svjedoči kako uspomene ostaju trajni dio čovjeka i nastavljaju da griju dušu čak i kada se vremena i okolnosti promijene, donoseći nedaće i teškoće. Vrlo karakteristična odlika Gospinog pripovijedanja jeste spoj humora i nostalgije. U pripovijetkama „Jednom se mora kasti” i „Prva griža savjesti” dječja perspektiva donosi niz komičnih situacija koje proizlaze iz dječje logike, tvrdoglavosti i nesporazuma sa svijetom odraslih. Međutim, iza humora uvijek se nazire dublji sloj značenja: proces odrastanja, sticanje moralne svijesti i razumijevanje vlastitih postupaka. Gospa vješto pokazuje kako upravo sitni porodični događaji ostavljaju najtrajnije tragove u ljudskom sjećanju. Jezik knjige je jednostavan, razgovoran i prirodan, prožet lokalnim izrazima i narodnim govorom, što pričama daje dodatnu uvjerljivost i šarm. Spisateljica koristi bogat narodni govor, lokalizme, dijalektizme i autentične izraze svakodnevne komunikacije, čime postiže snažan efekat vjerodostojnosti. Istovremeno, opisni dijelovi pokazuju izrazitu lirsku osjetljivost. Prirodni pejzaži, porodični domovi i uspomene opisani su sa mnogo topline i emotivne sugestivnosti. Takva kombinacija jednostavnog pripovijedanja i lirskih pasaža doprinosi većoj umjetničkoj vrijednosti djela. Slično pričama i autorkine pjesme oblikuju poetične mozaike sjećanja, povezujući lično iskustvo sa širim društvenim i kulturnim kontekstom. U njima se sveprisutni motiv sjećanja javlja kao važan mehanizam očuvanja ličnog I kolektivnog identiteta, dok se teme smrti i prolaznosti obrađuju dostojanstveno i bez patetike. Pjesme se odlikuju narativnošću, živopisnim slikama i prirodnim tokom kazi- vanja, čime ostvaruju bliskost sa čitaocem. U njima lirski subjekt promišlja pripadanje, draži međuljudskih odnosa, blagodati i gubitke, pri čemu svakidašnji detalji postaju nosioci polivalentnih značenja. Istovremeno njihov autentičan jezik uspješno objedinjuje humor, nostalgiju i emotivnu iskrenost, što ih čini dodatno pitkim i prijemčivim. U cjelini posmatrano „Sjaj bijelog biserka” predstavlja vrijedan doprinos savremenoj memoarsko-autobiografskoj prozi i poeziji sa intimnim prizvukom. Riječ je o knjizi koja se odlikuje iskrenošću, emotivnom toplinom i izraženom pripovjedačkom sposobnošću. Njena najveća snaga leži u sposobnosti da se od naizgled malih i svakodnevnih događaja stvore književno uvjerljive priče koje bude sjećanja, emocije i osjećaj pripadnosti. Ova knjiga namijenjena je svima koji vole priče o običnim ljudima i neobičnoj ljepoti svakodnevnog života. Njene pripovijetke i pjesme svjedoče da vrijednost književnosti često počiva upravo u sposobnosti da sačuva ljude, mjesta i događaje od zaborava, pretvarajući ih u trajni dio kolektivnog pamćenja. U Bijeljini, oktobra 2026. g. Milan Nikolić, prof.